Odgovor EU-a na krizu u Ukrajini

Na prijevremenim parlamentarnim izborima 26. listopada narod Ukrajine jasno se i odlučno izjasnio za mir, stabilnost, europski i proreformistički put svoje zemlje. Ukrajinske su vlasti ove godine dva puta potvrdile svoju legitimnost, predsjedničkim i parlamentarnim izborima, te tako dobile ovlaštenje za odlučan nastavak svoga puta. Parlamentarni izbori bili su pluralistički, održani su na pravilan i pravedan način u skladu s međunarodno priznatim standardima.

Danas Ukrajina ponovno ima jedinstvenu priliku modernizirati, razviti, unaprijediti i uspostaviti istinsku demokraciju i vladavinu prava. Građani Ukrajine od svojih vođa očekuju ostvarivanje ciljeva i pragmatičnu suradnju, a ne paralizirajuće svađe, kao što je bio slučaj u ne tako davnoj prošlosti. Brzo osnivanje svih proeuropskih i proreformističkih stranaka i njihovo sudjelovanje u novoj vladi vrlo je pozitivan znak.

Ovo je kritičan trenutak za Europsku uniju. Ruska agresivna i ekspanzionistička politika predstavlja prijetnju jedinstvu i neovisnosti Ukrajine, kao i samoj Europskoj uniji. S obzirom na najnoviji razvoj događaja u Ukrajini, EU bi trebao pokazati oštroumnost te mora biti spreman pružiti snažan i učinkovit odgovor na krizu. Načelo međunarodnog prava koje su prihvatile sve europske zemlje, uključujući i Rusiju, jest poštovanje prava svih suverenih zemalja, uključujući Ukrajinu, da s punom slobodom odluči o svom političkom udruživanju ili gospodarskoj integraciji, bez vanjskih utjecaja. O slobodi, demokraciji, suverenitetu, teritorijalnom integritetu i vladavini prava se ne pregovara.

U nadolazećim mjesecima Ukrajina će biti suočena s mnogim izazovima: okupacijom i pripajanjem nekih dijelova svog teritorija, provedbom sporazuma iz Minska te ambicioznim programom reforme. Uloga Europske unije jest da aktivno sudjeluje u pružanju podrške i pomoći u provođenju tih velikih reformi. Krajnji je cilj Ukrajine izlazak iz trenutačne krize kao primjer uspješno provedenih reformi koje će koristiti narodu i promijeniti njihove živote nabolje.

Potpora provođenju reformi

Ukrajina treba provesti potrebne dubinske i sveobuhvatne gospodarske, socijalne i političke reforme na temelju socijalnog tržišnog gospodarstva. Potreban joj je konkurentan gospodarski sustav koji svima omogućuje jednake uvjete. Potreban joj je i pravosudni sustav koji poštuje zakone i pravo te je neovisan. Novim bi se ustavom trebala ojačati transparentnost i jasno odrediti nadležnosti glavnih tijela, čime bi se izbjegla nepotrebna borba za vlast. Proces decentralizacije ne smije uništiti jedinstvo zemlje i nadležnost središnje vlade u ključnim pitanjima poput unutarnjih i vanjskih poslova, gospodarskog poretka i politike, a državni financijski sustav dat će veću nadležnost i više odgovornosti regijama i time odluke približiti narodu. Glavni je prioritet međutim iskorijeniti sustavnu korupciju. Ona je tumor u tkivu ukrajinskog društva i političkog života.

U teškom ratnom okruženju Ukrajina će se morati suočiti sa zahtjevnim programom reformi usporedno s kriznom situacijom na istoku. Program reformi koji predlaže predsjednik Porošenko, uključujući zakone protiv korupcije, o decentralizaciji i amnestiji, korak je naprijed u pravom smjeru i mora zaživjeti.

Financijska situacija Ukrajine od ključne je važnosti. Zemlji koja je pod vanjskim napadom, a istovremeno treba provesti duboke i sveobuhvatne reforme, potrebna je znatna potpora kako bi pokrila svoje rashode. Paket EU-a od 11 milijardi eura pomoći će Ukrajini tijekom sljedećih nekoliko godina, zajedno s makrofinancijskom pomoći i zajmovima MMF-a, Svjetske banke i međunarodnih financijskih institucija sa sjedištem u EU-u. Financijska bi se pomoć trebala pružati fleksibilnije i brže na način da se uvjeti za dobivanje financijske pomoći prilagode specifičnim okolnostima Ukrajine. Međutim, ta pomoć treba ostati čvrsto vezana za ostvarivanje uvjeta prema kojima bi se mjerio napredak reformi. U tom kontekstu pozivamo na međunarodnu donatorsku konferenciju u prosincu 2014. i uspostavu novog „europskog Marshallovog plana za Ukrajinu”.

Sporazum o pridruživanju te detaljnom i sveobuhvatnom području slobodne trgovine (AA/DCFTA) je ratificiran. To se ne može i neće promijeniti. Provedba AA/DCFTA-a trebala bi predstavljati putokaz za provedbu reformi u Ukrajini. Žalosno je što je rusko vodstvo dosad doživljavalo AA/DCFTA između EU-a i Ukrajine kao prijetnju svojim vlastitim interesima. S druge strane, uz povećane trgovinske i gospodarske aktivnosti te stabilnije susjedstvo, sporazum predstavlja potencijalne dobitke za Rusiju. S obzirom na dogovoreni vremenski okvir za provedbu AA/DCFTA-a, Rusija nema temelj za kritiziranje Sporazuma između EU-a i Ukrajine ili za reagiranje neopravdanim trgovinskim ograničenjima i vojnom agresijom. Produženje samostalnih trgovinskih mjera de facto je produbljena asimetrična provedba Sporazuma. Ukrajina bi trebala na najbolji mogući način iskoristiti vrijeme do 31. prosinca 2015. kao bi ubrzala provedbu pravne stečevine (acquis) EU-a koja je dio AA/DCFTA-a.

Klub zastupnika EPP-a spreman je utjecati na veće sudjelovanje Europskog parlamenta u pružanju podrške ukrajinskom parlamentu (Verkhovnoj Radi) u rješavanju europskih pitanja. Aktivnosti budućeg Parlamentarnog odbora za pridruživanje trebale bi se usmjeriti na osnaživanje demokracije i vidljivost EU-a u Ukrajini te bi mogle pružiti okvir za bilateralnu pomoć parlamenata država članica EU-a.

Skupina za podršku Ukrajini Europske komisije trebala bi osigurati bržu i znatniju tehničku pomoć. Reforme se mogu provesti samo kad su administrativni kapaciteti ojačani. U tom cilju institucije i države članice EU-a trebale bi osigurati najveći mogući broj tehničkih savjetnika za pomoć u provedbi reformi, a ukrajinske bi vlasti trebale, na temelju sličnih iskustava srednjoeuropskih zemalja, uspostaviti Ministarstvo europskih integracija i koordinacije pomoći. Takav bi ured trebao imati dovoljno provedbenih i administrativnih nadležnosti za praćenje, nadzor i analizu napretka reformi. Potrebno je osigurati vidljivost, odgovornost i transparentnost korištenja pomoći europskih i međunarodnih donatora.

Europske unija mora osnažiti ukrajinsko civilno društvo. Već sada učinkovito nadzire situaciju, izvršavajući neophodan pritisak i pomažući tijelima u ispunjavanju obećanih reformi.

Za EU je važno da zajedno s ukrajinskim vlastima više pažnje posveti humanitarnoj krizi u Ukrajini koja je rezultat ruske agresije. EU bi trebao omogućiti dodatno financiranje kao pomoć rješavanju teških humanitarnih uvjeta, posebno vezanih uz situaciju raseljenih osoba unutar Ukrajine.

Mjere ograničavanja

Ruskom vojnom intervencijom i okupacijom ukrajinskog teritorija krše se međunarodno pravo i obveze iz Povelje UN-a, Helsinškog završnog dokumenta OESS-a i Memoranduma iz Budimpešte koje je Rusija preuzela.

Sve dok Rusija u potpunosti ne poštuje i ne izvrši svoje obveze dogovorene u Minsku te ne promjeni svoje djelovanje u Ukrajini, EU će zadržati mjere ograničavanja usmjere protiv nje. Obveze iz Minska naročito obuhvaćaju potpuno i bezuvjetno povlačenje svih ruskih postrojbi, nezakonitih oružanih skupina, vojne opreme, militanata i plaćenika iz Ukrajine, neprekinuti nadzor i provjeru ukrajinsko-ruske granice, za što je zadužena posebna promatračka misija OESS-a te razmjenu zatvorenika, uključujući Nadju Savčenko. EU bi trebao biti spreman pojačati svoje mjere ograničavanja i proširiti njihov opseg u slučaju da Rusija na bilo koji način dodatno pogorša situaciju u Ukrajini i doprinese njezinoj destabilizaciji, kao što je bio slučaj nezakonitog i nelegitimnog „glasovanja” u dijelovima Donbasa dana 2. studenog, prema načelu „više za više”.

Europska unija trebala bi razrađivati strategiju komunikacije radi suzbijanja ruske propagandne kampanje usmjerene prema Europi, Ukrajini i samoj Rusiji.

U svjetlu međunarodne istrage koju predvodi Nizozemska o rušenju zrakoplova Malaysia Airlinesa na letu MH17 u četvrtak 17. srpnja, EU bi trebao i dalje ustrajati da sve uključene strane omoguće neposredan, siguran i neograničen pristup mjestu nesreće leta MH17.

Jačanje sigurnosti

Dana 16. srpnja Vijeće Europske unije ukinulo je embargo na oružje Ukrajini. Sada nema prigovora niti pravnih ograničenja za države članice koje žele opskrbljivati Ukrajinu oružjem, što bi se moglo temeljiti na načelu „zajma i najma”.

Neposredna je zadaća ojačati obrambene sposobnosti Ukrajine prema zahtjevu njezinih vlasti. To uključuje: zaštitu vojnika i pojedinačnu opremu, oružje, sustave protutenkovskih projektila, streljivo, nadgledanje, obavještajni rad, komunikacije, poboljšanje mornarice u cilju obrane obale Crnog mora, sustave zračne obrane uključujući protuzrakoplovni sustav te objekte za vojnu obuku. EU bi trebao ispitati načine kako pomoći ukrajinskoj vladi u jačanju njezinih obrambenih sposobnosti.

Ukrajina će moći ispravno funkcionirati tek kada se uspostave učinkoviti sustavi provedbe zakona, obavještavanja i obrambenog sektora. Potrebno je znatno izmijeniti ukrajinske obrambene strukture i oružane snage. U tom pogledu transformacija oružanih snaga država članica EU-a koje su pripadale nekadašnjem Varšavskom paktu pruža dobar primjer. EU bi mogao pomagati ukrajinskim vlastima u provođenju ove zadaće, posebno u okviru ZSOP-a kojim su već omogućene obuke oružanih snaga u drugim dijelovima svijeta.

Rad posebne promatračke misije OESS-a od ključne je važnosti za smanjenje napetosti i pomoć u promicanju mira, stabilnosti i sigurnosti. Međutim, njegovi učinci na terenu moraju se poboljšati kako bi se osigurali učinkovit nadzor i provjera ukrajinsko-ruske granice uz istovremeno održavanje objektivnosti njegovog djelovanja.

Predviđeno uvođenje savjetodavne misije zajedničke sigurnosne i obrambene politike EU-a u Ukrajini prvi je korak u pružanju pomoći reformi civilnog sektora, uključujući policiju i vladavinu prava. Ako to ukrajinske vlasti zatraže, EU bi trebao postaviti promatračku misiju EU-a kako bi se osigurao učinkovit mehanizam za nadzor i praćenje ukrajinsko-ruske granice.

EU bi trebao ažurirati svoju strategiju sigurnosti kako bi odgovorio na novu geopolitičku situaciju, posebno s obzirom na novu prijetnju hibridnog rata, kao i poboljšati suradnju ZSOP-a sa svojim istočnim partnerima.

Na posljednjem sastanku na vrhu NATO-a saveznici su potvrdili podršku NATO-a „suverenitetu, neovisnosti i teritorijalnom integritetu Ukrajine”. EU bi trebao znatno poboljšati koordinaciju svojih sigurnosnih rješenja s NATO-om, koji je i dalje glavni okvir djelovanja.

Jačanje energetske sigurnosti

Jedini održivi odgovor EU-a na rusku prijetnju sastoji se u tome da Unija ostane ujedinjena i djeluje jednoglasno. To uključuje i pravu zajedničku vanjsku energetsku i obrambenu politiku, kao i stvaranje Europske energetske unije. Sporazum o zimskom paketu između EU-a, Rusije i Ukrajine sklopljen 30. listopada 2014. pod vodstvom tadašnjeg povjerenika za energiju Günthera Oettingera (EPP) ključan je i obvezujući korak kojim bi se isporuka plina iz Rusije trebala osigurati do ožujka 2015. Međutim, izjave za javnost ruskog ministra za energiju Alexandera Novaka o tome kako taj sporazum nije obvezujući su neprihvatljive.

Radikalno poboljšanje energetske sigurnosti EU-a umanjivanjem njegove ovisnosti o Rusiji i povećanjem otpornosti na vanjske pritiske od najveće je važnosti. To uključuje osnaživanje domaćih izvora energije, energetsku učinkovitost i obnovljive izvore energije kao i diversifikaciju uvoza sklapanjem partnerstva s, između ostalog, SAD-om, Norveškom i zemljama Sredozemlja. Razvoj infrastrukture i spojnih vodova među državama članicama i susjednim zemljama prioritetni je projekt od zajedničkog interesa. Nadalje, tehnologija protoka u suprotnom smjeru ključna je za uspostavu doista neovisnog energetskog tržišta EU-a.

Kao posljedica pritiska Rusije na Ukrajinu, ukrajinsko tržište plina u očajnom je stanju. EU bi Ukrajini trebao osigurati financijsku pomoć kako bi ona ponovno izgradila i modernizirala svoje mreže plinovoda. Ukrajinsku vladu potrebno je potaknuti na obnovu energetskog sektora kako bi povećala energetsku učinkovitost i time ukinula neekonomičnu potporu.

Projekti za izgradnju plinovoda u našem susjedstvu trebaju proći kritičko preispitivanje kojim bi se u potpunosti u obzir uzela trenutačna politička situacija. Projekt južnog toka nije politički održiv i trebalo bi ga se zaustaviti. Umjesto toga, prednost se treba dati projektima kojima se potiče diversifikacija opskrbe energijom. To podrazumijeva ponovno korištenje plinovodom Nabucco i ostale projekte koji mogu povezati Južni Kavkaz, Bliski istok, zemlje Sredozemlja i središnje Azije s EU-om, neovisno o ruskoj geopolitici u području plina.

Konačno, moramo ići prema potpunoj provedbi zajedničkog unutarnjeg energetskog tržišta, uključujući 3. energetski paket. Slučaj protiv Gazproma koji se još razmatra potrebno je hitno obraditi i odluku provesti bez iznimke.

Zaključak

Rusija je potpisnica Povelje UN-a, Helsinškog završnog dokumenta, Memoranduma iz Budimpešte i Akta o osnivanju između NATO-a i Rusije te je članica Vijeća Europe. Čvrsto je ukorijenjena u međunarodne pravne obveze i dužnosti. U Europi nema argumenata za upotrebu oružanih snaga u cilju obrane takozvanih povijesnih i sigurnosnih razloga ili zaštite manjine neke države koja živi u inozemstvu. Takva je politika u XXI. stoljeću neprihvatljiva.

Ukrajina je suočena s neobjavljenim hibridnom ratom koji vodi Rusija. Riječ je o višedimenzionalnom sukobu koji je spoj elemenata kibernetskog ratovanja, upotrebe zakonitih i nezakonitih snaga, propagande, gospodarskog pritiska, energetske ucjene, političke destabilizacije i diplomacije. Nezakonito pripajanje poluotoka Krima prvi je slučaj nasilne promjene granica i uključivanja dijela jedne zemlje u drugu u Europi od Drugog svjetskog rata.

Današnja Europa, nakon naučenih lekcija izvučenih iz svjetskih ratova, zasniva se na načelu poštovanja međunarodnog prava. Suočena je sa sukobom koji je oživio tragična sjećanja na davno razdoblje kada se demokracija i sloboda nisu mogle uzimati zdravo za gotovo. Zbog toga bi odgovor EU-a utemeljen na popuštanju ohrabrio Rusiju u širenju svoje taktike hibridnog rata na ostale susjede. U tom smislu, ponavljanje krimskog scenarija u Pridnjestrovlju mora se spriječiti.

U Europi ne može doći do rasta ako nas ne okružuje stabilnost. Naš glavni plan mora uključivati strategije za pretvaranje trenutačnog „vatrenog kruga” u „krug prijatelja”. U ovim je teškim okolnostima potreba za solidarnošću između država članica važnija nego ikada prije i treba se odraziti u spremnosti na pružanje praktične potpore onim susjednim državama članicama koje mogu biti suočene s istom prijetnjom.

Nova potpredsjednica Komisije / Visoka predstavnica Federica Mogherini i povjerenik Hahn trebaju poduzeti sve korake i inicijative u svojoj moći kako bi olakšali put do političkog rješenja ukrajinske krize kojim će se poštovati sve uključene strane i kojim se izbjegava scenarij hladnog sukoba u istočnoj Ukrajini i na Krimu.

Pružajući potporu Ukrajini, EU i sebi pruža potporu i sigurnost. Vjerodostojnost diplomatskih napora EU-a mora biti popraćena odlukom o smirivanju sukoba uz čvrsto poštovanje europskih vrijednosti pružajući pomoć Ukrajini u njezinim nastojanjima da održi neovisnost, suverenitet, jedinstvo i teritorijalni integritet.