Sigurnost za Uniju i njezine građane: prema europskoj obrambenoj uniji

Međunarodni poredak utemeljen na pravilima koji su uspostavile liberalne demokracije suočava se s nezabilježenim izazovima. Istodobno je sigurnosno okružje oko EU-a i dalje vrlo nestabilno. Od juga do istoka Europi prijeti luk nestabilnosti.

Na jugu terorističke i zločinačke organizacije postaju sve brojnije potaknute nestabilnošću koja se širi uglavnom zbog propalih ili krhkih država od kojih nastaju područja bez uprave. Na istoku se nastavlja rat Rusije protiv Ukrajine, kao i nezakonito pripojenje Krima. Hibridne taktike, uključujući kibernetički terorizam i informacijsko ratovanje te energetsku politiku, posebno predloženi plinovod Sjeverni tok 2, osmišljene su ne samo radi destabilizacije Istočnoga partnerstva već i zapadnih demokracija. Tenzije na zapadnom Balkanu rastu.

Migracijska kriza na južnim i jugoistočnim granicama, uključujući pitanja povezana sa sigurnošću, velik su izazov za EU i njegove države članice i ti se problemi moraju zajednički riješiti. Vanjske i unutarnje sigurnosne prijetnje sada su čvrsto međusobno povezane.

Brexit i nesigurnosti koje su posljedica nove vlade SAD-a dodatno kompliciraju svjetski sigurnosni pejzaž. Ostajemo čvrsto predani transatlantskoj zajednici s vrijednostima i interesima koje dijelimo, a koji će biti najvažniji pojedinačni instrument za očuvanje europske sigurnosti u predvidljivoj budućnosti. Povećana suradnja i koordinacija EU-a u području sigurnosti i obrane neće se dogoditi na štetu NATO-a nego će ga dopuniti i ojačati te znatno povećati učinkovitost transatlantske suradnje.  Mir i sigurnost više se ne mogu uzimati zdravo za gotovo.

Prema najnovijim podacima Europske obrambene agencije za 2015. oružane snage država članica čini 1,4 milijuna vojnika, što je više nego u Sjedinjenim Državama. Potrošnja država članica na obranu iznosi više od 200 milijardi eura. Učinkovitost te potrošnje znatno je niža nego u Sjedinjenim Američkim Državama. Nedovoljna suradnja, koordinacija i sinergija te veliko udvostručenje i fragmentacija napora doprinose navedenome. Posljedica je toga da se novac poreznih obveznika troši uludo te se oslabljuju naši napori u području zajedničke obrane.

Trebamo primjenjivati cijeli paket političkih instrumenata koji sežu od meke do tvrde sile, od kratkoročnih do dugoročnih politika u području klasične vanjske politike koja obuhvaća bilateralna i multilateralna nastojanja u diplomaciji, razvojnu suradnju, hitnu potporu, sprečavanje kriza i strategije za razdoblja nakon sukoba, ali i održavanje i uvođenje mira. Građani su sve više zabrinuti za sigurnost i od Unije traže zaštitu. Stoga je krajnje vrijeme da EU preuzme veću odgovornost za vlastitu sigurnost.

Dosadašnji napori institucija EU-a

Prije svega moramo zahvaliti civilnom i vojnom osoblju, koje broji više od pet tisuća, na njihovu svakodnevnom služenju u misijama i operacijama ZSOP-a na trima kontinentima. U tom kontekstu ponovno potvrđujemo svoju predanost postizanju cilja potrošnje na obranu od 2 % BDP-a ili više, ali i ostvarenju bolje potrošnje s pomoću više zajedničkih obrambenih projekata. EU u svojim redovima već ima vrhunske civilne stručnjake i mora ih moći brzo rasporediti. Reagirati brzo znači reagirati učinkovito. Trebalo bi uspostaviti europske snage civilne zaštite radi brzoga reagiranja na katastrofe, a i zajedničku europsku kiberpostrojbu za borbu protiv sve većih kibernetičkih prijetnji informatičko-komunikacijskoj infrastrukturi u Europi i državama članicama koje ugrožavaju normalno funkcioniranje institucija. Te zadaće zajednički su doprinos Europe sigurnosti naših građana. Kao iskaz potpore pripadnicima naših službi cijenimo povećanje potrošnje država članica na obranu. Taj trend treba održati, ojačati i koordinirati na europskoj razini.

Donošenje globalne strategije EU-a u lipnju 2016. označilo je prekretnicu u jačanju europske obrane. S nestrpljenjem očekujemo njezinu brzu i potpunu provedbu u institucijama EU-a i državama članicama.

Pozdravljamo predstavljanje europskog obrambenog akcijskog plana Europske komisije i predstavljanje novog obrambenog paketa, održano 7. lipnja 2017., koji je sredstvo za poboljšanje vojnih kapaciteta država članica. Ističemo da su se u Dokumentu za razmatranje o budućnosti europske obrane Europska komisija i sve veći broj država članica obvezale na osnivanje europske obrambene unije. Klub zastupnika EPP-a već je dugo vremena tražio upravo to.

Očekujemo konkretne provedbene korake kojima će se uzeti u obzir potrebe nacionalnih oružanih snaga. Na temelju naših prethodno preuzetih obveza u potpunosti podupiremo pokretanje pilot-projekta i pripremnog djelovanja o istraživanju u području obrane kao poticaja za buduće europske programe suradnje. Planirano koordinirano godišnje preispitivanje u području obrane moglo bi poslužiti toj svrsi u poticanju razvoja kapaciteta, uklanjanju nedostataka i jamčenju optimalne uporabe nacionalnih planova potrošnje na obranu.

Nedavni napori država članica i visoke predstavnice Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku/potpredsjednice Europske komisije oko pokretanja stalne strukturirane suradnje (PESCO) idu u pravom smjeru. PESCO je poseban način pojačane, racionalne i učinkovite suradnje u području sigurnosti i obrane (npr. uspostava vojnog schengenskog prostora) kojom se okupljaju države članice koje bi mogle zajednički razvijati kapacitete, ulagati u zajedničke projekte ili stvarati multinacionalne sastave. To bi trebalo dovesti do više razine zajedničke ambicije u obrani.

Pozdravljamo nedavno osnivanje službe za vojno planiranje i provođenje (MPCC) kao jezgre stalnog sjedišta u EU-u. Cijenimo inicijativu izgradnje kapaciteta kao potpore sigurnosti i razvoju. Time se EU-u omogućuje da pruža financijsku potporu izgradnji kapaciteta i jačanju otpornosti partnerskih zemalja.

Nedavnom zajedničkom izjavom EU-a i NATO-a suradnja bi se mogla podići na višu razinu. Pozdravljamo odobravanje 42 zajedničke inicijative EU-a i NATO-a radi jačanja suradnje i koordinacije između tih dviju organizacija, ali i radi jamčenja sigurnosti za europske građane. Očekujemo da će države članice obiju organizacija biti voljne i sposobne surađivati u područjima koja su ključna za sigurnost naših građana.

Svjesni smo da države članice imaju različita stajališta o sigurnosnoj i obrambenoj politici zbog povijesnih razloga i da su utvrđeni protokoli u raznim ugovorima EU-a kojima se potvrđuje ta činjenica.

U svjetlu navedenoga klub zastupnika EPP-a traži:

• da ovaj put institucije EU-a i države članice ispune svoje obveze kako bi se povećala sigurnost naših građana. Važno je da države članice ojačaju svoje razine povjerenja i provedu zajednički izraženu političku volju; EU unosi svoje jedinstveno iskustvo u mekoj moći u sigurnosnu jednadžbu, no potrebno je da nastavi jačati svoju tvrdu moć;
• da države članice EU-a iskoriste sinergijske učinke koji proizlaze iz povećane suradnje i koordinacije u području obrane (npr. obrambeno planiranje, istraživanje i razvoj, nabava, održavanje i konsolidacija u industriji naoružanja). To može dovesti do znatnih ušteda i oslobađanja resursa za daljnja dugoročna ulaganja;
• institucije EU-a i države članice moraju povećati napore oko oblikovanja zajedničke obrambene politike Unije (članak 42. stavak 2. UEU-a). U prostoru u kojem se osobe, roba, usluge i novac kreću slobodno sigurnost ne mogu u potpunosti jamčiti države članice djelujući samostalno. Države članice trebale bi planirati zajedno, kao jedno tijelo, i potom odlučiti koliki će doprinos dati svaka pojedinačna država. To bi trebalo dovesti do održavanja strateške autonomije Europe i do razvoja zajedničke obrane;
• da aktualna globalna strategija EU-a treba dovesti do bijele knjige EU-a o sigurnosti i obrani te do utvrđivanja plana s realističnim i praktičnim koracima prema uspostavi europske obrambene unije. Ta unija trebala bi poticati veću usklađenost strateških kultura i zajedničko razumijevanje prijetnji, što zauzvrat zahtijeva razvijanje zajedničkih kapaciteta za stjecanje uvida u stanje. Bijela knjiga treba povezati naše strateško razmišljanje s razvojem vojnih kapaciteta;
• da se EU obveže na uspostavljanje novih ili osposobljavanje postojećih struktura i mehanizama kako bi se pružila bolja potpora državama članicama za bliskiju suradnju u vojnim pitanjima;
• da članice EU-a promiču konkurentnu i inovativnu obrambenu industrijsku bazu. Zahtijevamo pokretanje europske politike kapaciteta i naoružanja kao krovne politike za unutarnje aspekte nastojanja oko ZSOP-a; oblikovanje tekućih napora radi uspostave mjera potpore i sinergija u područjima istraživanja u području obrane, nabave u svrhu razvoja kapaciteta i svemira (npr. kapaciteti promatranja svemira, bespilotne letjelice, kapaciteti kiberobrane, glavni bojni tenkovi i borbeni zrakoplovi);
• da države članice i Europska komisija dovedu do uspjeha planirani obrambeni fond, što će dovesti do postavljanja proračuna EU-a za sigurnost i obranu kao prioriteta u sljedećem višegodišnjem financijskom okviru (VFO); da europski obrambeni fond obvezno bude dostatno financiran, za što su 500 milijuna EUR godišnje za istraživanje i jedna milijarda EUR za razvoj i nabavu apsolutni minimum;
• da Europski parlament i Vijeće brzo usvoje nacrt uredbe europskog programa industrijskog razvoja u području obrane kako bi ZSOP bio operativan. Potrebne su nam smione provedbene mjere o tome kako EU može doprinijeti financiranju projekata suradnje u svrhu bolje obrane;
• da Europska komisija osnuje Glavnu upravu za obranu u nadležnosti potpredsjednice Komisije/visoke predstavnice kako bi se koordinirale unutarnje obrambene mjere EU-a, jamčilo učinkovito obrambeno tržište i funkcioniranje režima sigurnosti opskrbe u cijeloj Europi; jedinstveno tržište za obranu pomoglo bi važnim istraživanjima i nastajanju novih poduzeća radi razvoja ključnih tehnologija koje su Europi potrebne za rješavanje sigurnosnih izazova;
• da u državama članicama dođe do daljnjeg povećanja u potrošnji za nacionalnu obranu prema 2 % BDP-a EU-a. Približavanje strateškoj autonomiji Europe zahtijeva veću potrošnju na obranu;
• održavanje strateške autonomije Europe, kao sposobnosti da prema potrebi djeluje samostalno, zahtijeva da države članice bolje i u većem zajedništvu troše na obranu, posebno na zajedničke projekte javne nabave, normizaciju i certificiranje, koristeći se postojećim okvirom. Trebali bismo uzajamno uskladiti obrambene aparate država članica kako je predviđeno u Koordiniranom godišnjem preispitivanju u području obrane;
• u vrijeme mira EU bi se trebao koristiti pravnim mogućnostima za financiranje obrambenih napora kao što su osposobljavanje i obrazovanje, nabava i održavanje, infrastruktura ili istraživanje, tehnologija i razvoj; države članice trebale bi pokazati političku predanost, povećati ulaganja, razmjenjivati informacije i stvarati sinergije radi bolje zaštite građana;
• da EU, s obzirom na složenost i rascjepkanost informacijskih sustava za graničnu kontrolu i sigurnost na europskoj razini, potiče načine za poboljšanje međusobne povezanosti i interoperabilnosti informacijskih sustava i za izbjegavanje udvostručavanja i preklapanja; radi bolje zaštite vanjskih granica i borbe protiv terorizma EU bi trebao poticati djelotvornije i učinkovitije upravljanje podacima i istodobno unapređivati europsku sigurnosnu industriju;
• Europska komisija i zakonodavci moraju raditi na jamčenju toga da se terorističke organizacije ne služe financijskim tržištima EU-a za financiranje svojih terorističkih aktivnosti ili svojega samoga postojanja (ECON).
• da EU financira civilno-vojne projekte te projekte istraživanja i tehnologije u području obrane kojima će se omogućiti uspostavljanje europskih programa suradnje u okviru Europske obrambene agencije (EDA) ili drugih izvršnih agencija; tehnološki napredak i porast broja korisnika postavio je kiberkriminalitet i upotrebu interneta u terorističke svrhe kao novu granicu u ratovanju;
• da se neki europski programi suradnje pokrenu imajući na umu programe NATO-a kao što su protubalistička obrana za Europu ili budući nadzorni i kontrolni sustav tog saveza kako bi se moglo osigurati izravno europsko industrijsko sudjelovanje u programima NATO-a, čime će se ojačati europska uloga u NATO-u uz jačanje europske strateške autonomije;
• da u sljedeći VFO-u bude uvršten program istraživanja u području obrane. Financijska sredstva EU-a kao dodatni izvor moraju dopunjivati nacionalna istraživačka ulaganja. Očekujemo da ćemo imati buduće aktivnosti istraživanja u području obrane u posebnom programu u okviru sljedećeg VFO-a;
• Stalna strukturirana suradnja postala je okosnica buduće obrambene unije. Također bi trebala služiti za koordinaciju izoliranih područja vojne suradnje u Europi, umjesto da se doživljava samo kao sredstvo za koordinaciju projekata;
• u pogledu sudjelovanja u europskom obrambenom fondu (EDF), europskom akcijskom planu obrane (EDAP) i PESCO-u države članice razjašnjavaju kako osigurati šire sudjelovanje i istodobno visoku razinu ambicije i predanosti;
• da EU oslobodi puni potencijal Ugovora u području sigurnosti i obrane (članak 41. UEU-a – početni fond; članak 42. UEU-a – klauzula o kolektivnoj samoobrani; članak 44. UEU-a – povjeravanje misija ZSOP-a skupini država članica; članak 222. UFEU-a – klauzula o solidarnosti);
• da države članice primjenjuju potpunu raspodjelu opterećenja u pogledu operacija i misija ZSOP-a povećanim zajedničkim financiranjem kako bi se države članice potaknule na doprinošenje kapacitetima i snagama, čime se neće limitirati svojim financijskim ograničenjima; iznimno je važno preispitati mehanizam Athena za financiranje zajedničkih troškova vojnih operacija EU-a i budućeg razmještanja borbenih skupina Europske unije. Partnerstva i suradnja sa zemljama koje dijele vrijednosti EU-a mogu doprinijeti djelotvornosti i učinku operacija i misija u okviru ZSOP-a;
• da EU uspostavi punopravno civilno-vojni strateški stožer sastavljen od postojeće Službe za planiranje i vođenje civilnih operacija (CPCC), Službom za planiranje i vođenje vojnih operacija (MPCC), Uprava za krizno upravljanje i planiranje (CMPD) u okviru Europske službe za vanjsko djelovanje;
• da EU poveća nastojanja kao pružatelj sigurnosti u regiji i postane snažan europski stup u NATO-u. Zaštita Europe postat će uzajamno osnažujuća odgovornost EU-a i NATO-a. Moramo ojačati sinergije između EU-a i NATO-a kako bi se izbjegla nepotrebna preklapanja.
• da radna skupina East Stratcom u sklopu ESVD-a postane stalna struktura EU-a s odgovarajućim financiranjem i znatno brojnijim osobljem”.

Daljnji koraci

Europska obrana više ne može biti najslabija karika u procesu integracije EU-a. Europljani moraju uzeti sudbinu u svoje ruke i ojačati obranu Europe, posebno s obzirom na to da prema Eurobarometru br. 85.1 iz lipnja 2016. polovica ispitanih građana EU-a smatra da je djelovanje EU-a nedovoljno te da bi dvije trećine tih građana željelo da se EU više angažira obvezivanjem država članica u pitanjima sigurnosne i obrambene politike.

U aktualnom složenom sigurnosnom okruženju EU ne može biti tek promatrač. Mirovna dividenda je prošlost. Naše vrijednosti i interesi dovode se u pitanje i vrijeme je za veću ambicioznost i njezino provođenje u praksu. Zbog svojih raznovrsnih civilnih i vojnih instrumenata vanjske politike, EU ima jedinstvenu mogućnost preuzimanja aktivne uloge. No kako bi se osigurao mir, trebamo biti spremni brzo i odlučno djelovati. To će se najbolje učiniti u okviru buduće europske obrambene unije.